Tužioci u Ilinoisu prosleđivali podatke o imigrantima ICE-u, dokumenti pokazuju
Tužilaštva u pojedinim okruzima Ilinoisa prosleđivala su saveznim imigracionim službama podatke o osobama protiv kojih su vođeni krivični postupci, uključujući adrese, fotografije i informacije o terminima pojavljivanja pred sudom, pokazuje istraživanje Injustice Watch-a i Chicago Sun-Timesa.
Istraživači su podneli zahteve na osnovu Zakona o slobodi informacija (FOIA) svim 102 kancelarije državnih tužilaca u Ilinoisu i analizirali više od 5.000 stranica imejlova i sudskih dokumenata.
Prema dostupnim dokumentima, kancelarije državnih tužilaca u najmanje jednom od šest okruga u državi ostvarivale su neki oblik kontakta sa saveznim imigracionim službama tokom prvih 15 meseci drugog mandata predsednika Donalda Trampa.
U pojedinim slučajevima tužioci su sami prosleđivali informacije, dok su u drugim odgovarali na zahteve federalnih službenika. Dokumenti pokazuju da su informacije razmenjivane bez obaveštavanja optuženih ili njihovih advokata.
Podaci koji su prosleđivani ICE-u
Dokumenti pokazuju da se komunikacija nije odnosila samo na imena osoba.
U pojedinim slučajevima federalnim službenicima dostavljani su:
- datumi rođenja,
- kućne adrese,
- fotografije,
- policijski izveštaji,
- podaci o sudskim ročištima,
- informacije o tome kada bi određena osoba mogla da bude puštena iz pritvora.
Takve informacije mogle su saveznim imigracionim službenicima da omoguće da utvrde gde i kada mogu da pronađu određenu osobu.
Slučaj iz okruga Marion
Jedan od slučajeva opisan u istrazi odnosi se na Rolanda Pereza Samayoa, koji je u SAD došao 2023. godine.
Nakon hapšenja zbog vožnje pod dejstvom alkohola u okrugu Marion u oktobru prošle godine, Samayoa se pojavljivao na zakazanim sudskim ročištima, što potvrđuju sudski zapisi.
U januaru je pomoćnik državnog tužioca John Christeson poslao imejl službeniku Homeland Security Investigations, ogranku američke imigracione i carinske službe (ICE), u kojem je naveo Samayoin datum rođenja, mesto stanovanja i datum narednog sudskog ročišta.
Federalni službenik je zatim zatražio dodatnu dokumentaciju, nakon čega mu je prosleđen policijski izveštaj i druga dokumentacija iz slučaja.
Nekoliko nedelja kasnije federalni agenti su uhapsili Samayou ispred njegove kuće. Prilikom akcije priveden je i njegov 17-godišnji sin.
Prema Ministarstvu unutrašnje bezbednosti, otac i sin su kasnije prihvatili dobrovoljni odlazak iz SAD i napustili zemlju 25. februara.
Samayoa je rekao da pre hapšenja nije znao da je tužilaštvo prosledilo njegove podatke federalnim imigracionim službama.
Različiti pristupi tužilaštava
Istraga pokazuje da se praksa razlikovala od okruga do okruga.
U nekim kancelarijama tužilaca kontakt sa ICE-om bio je redovan, dok su druge tvrdile da nisu imale nikakvu komunikaciju sa federalnim imigracionim službama.
U okrugu DuPage, u predgrađima zapadno od Čikaga, osoblje tužilaštva kontaktiralo je federalne imigracione službenike češće nego bilo koja druga kancelarija državnog tužioca u analiziranim dokumentima.
Državni tužilac DuPage Countyja Bob Berlin rekao je da je njegova kancelarija kontakte sa federalnim službama smatrala dozvoljenim u okviru zakonskih izuzetaka koji omogućavaju saradnju u krivičnim istragama.
U okrugu Lake situacija je bila drugačija. Državni tužilac Eric Rinehart uveo je politiku kojom se službenicima ICE-a zabranjuje pristup privatnim delovima njegove kancelarije bez naloga koji je potpisao sudija. Njegova kancelarija je, prema istrazi, izbegavala saradnju sa federalnim imigracionim službama.
Više od polovine kancelarija državnih tužilaca koje su odgovorile na zahteve za informacije navelo je da nema evidenciju kontakta sa ICE-om od povratka Trampa na funkciju.
Nejasnoće oko državnog zakona
U središtu pitanja nalazi se takozvani TRUST Act, zakon Ilinoisa donet 2017. godine, koji ograničava saradnju lokalnih organa za sprovođenje zakona sa federalnim imigracionim službama u postupcima deportacije, osim u određenim okolnostima.
Međutim, nije potpuno jasno da li se ista ograničenja odnose i na kancelarije državnih tužilaca i njihove zaposlene.
Upravo zbog toga među tužiocima postoje različita tumačenja zakona.
Bob Berlin iz okruga DuPage smatra da se zakon odnosi i na njegovu kancelariju jer ona učestvuje u sprovođenju državnih, okružnih i lokalnih zakona.
Sa druge strane, Eric Rinehart iz okruga Lake rekao je da njegovo tužilaštvo ne hapsi niti zadržava ljude i da zbog toga ne predstavlja organ za sprovođenje zakona u smislu TRUST Acta. Uprkos tome, njegova kancelarija je odlučila da ne sarađuje sa federalnim imigracionim službama.
Glavni državni tužilac nije dao konačan odgovor
Glavni državni tužilac Ilinoisa Kwame Raoul nije precizno odgovorio na pitanje da li TRUST Act obavezuje okružna tužilaštva.
U izjavi je naveo da primena zakona u praksi zahteva od državnih i lokalnih organa da se snalaze u složenim situacijama koje nisu uvek jasno definisane.
Ni guverner Ilinoisa JB Pritzker nije odgovorio na pitanja o tome da li zakon obavezuje tužioce, da li bi njihove kontakte sa ICE-om trebalo sistematski evidentirati i da li država na taj način ispunjava obaveze prema stanovnicima.
Nema obaveze za tužilaštva da vode evidenciju kontakata
Za razliku od policijskih i šerifskih kancelarija, koje moraju da podnose godišnje izveštaje o poštovanju TRUST Acta, kancelarije državnih tužilaca nemaju istu obavezu izveštavanja o kontaktima sa ICE-om.
Zbog toga ne postoji jedinstvena evidencija koja bi pokazala koliko je takvih kontakata bilo i koliko je ljudi bilo obuhvaćeno razmenom informacija.
Istraživači takođe upozoravaju da dokumentovana komunikacija možda ne predstavlja celokupan obim saradnje, jer deo kontakata može biti obavljen telefonom ili na druge načine koji nisu zabeleženi u dokumentima.
Razlika između krivičnog i imigracionog postupka
Stručnjaci koji su govorili za istragu ukazali su i na razliku između krivičnog i imigracionog postupka.
U krivičnim predmetima tužilaštvo mora da dokaže krivicu van razumne sumnje, a optuženi koji ne može da plati advokata ima pravo na branioca koji mu je dodeljen.
Postupci deportacije su, međutim, građanski, a osoba u njima nema automatsko pravo na advokata o trošku države. Standard dokazivanja takođe je drugačiji.
Zbog toga stručnjaci upozoravaju da razmena podataka između lokalnih tužilaštava i federalnih imigracionih službi može imati značajne posledice po osobe protiv kojih se vode krivični postupci.
Istovremeno, pojedini tužioci navode da je razmena informacija između različitih državnih organa uobičajen deo krivičnih istraga i da je određena saradnja dozvoljena zakonom.
Istraga tako otvara pitanje granice između lokalnog krivičnopravnog sistema i federalnog sistema imigracione kontrole, posebno u saveznoj državi koja ima zakone kojima se ograničava saradnja lokalnih organa sa federalnim imigracionim službama.
