Kako je Džozef Pulicer spasao Kip slobode u Njujorku? — Chicago Gla…
Teško je zamisliti Njujork bez njegovog čuvenog obeležja - Kipa slobode. Ipak, u američkoj istoriji pre skoro jednog veka postojao je trenutak kada je Statua slobode zamalo završila u Filadelfiji ili San Francisku.
Činjenica da svoju baklju još uvek drži uspravljenu visoko na Ostrvu Slobode u luki Njujorka predstavlja „živi” testament o udruženoj volji naroda Amerike kroz akciju koju je pokrenuo Džozef Pulicer.
U trenutku kada je kročio na teritoriju Amerike Pulicer je bio samo mađarski imigrant, bez i jedne pare, a ubrzo je stekao status poznatog novinara.
Pulicerovo ime asocira na mnogo toga: Od senzacionalnog stila izveštavanja (nazvanog žuto novinarstvo), preko njegovog rivalstva sa Vilijamom Randolfom Herstom - još jednom uticajnom ličnosti iz sveta novinarstva, do poznate i priznate Pulicerove nagrade uspostavljene na osnovu njegove volje i zaveštanog rada.
Pulicer je bio pobornik ideje da štampani mediji mogu da se iskoriste za uticaj na ljude zarad dobrobiti čitavog društva. Najbolji primer „Novinarstva od akcije”, kako je to nazivao njegov rival Herst, jeste način na koji je Pulicer upravljao vešću da je Kip slobode u opasnosti.
1885. Godine Kip slobode stigao je na tlo Amerike kao poklon od Francuske države. Trebalo je da simbolizuje američku slobodu i demokratiju, kao i savezništvo između dve sile tokom Američke revolucije. Francuska je pokrila sve troškove, a trebalo je obezbediti još postolje za kip. Amerika je bila pod pritiskom zbog troškova oko dizajna i konstrukcije postolja koja se procenjivala na 250 000 dolara (trenutna vrednost oko 6, 55 miliona dolara).
Kongresi obe države, SAD i Njujorka, odbile su da finansiraju izgradnju postolja, a komitet za prikupljanje sredstava je u jednom trenutku zapretio da će Kip slobode vratiti Francuskoj.
Ovo sve se dešavalo pre nego što je u Americi nastupila ideja od filantropiji, koje je započelo otprilike u isto vreme kada je i Endru Karnegi objavio svoje „Jevanđelje bogatstva” iz 1889. godine, članak koji je podstakao milionere tog doba da se odreknu dela sopstvenog kolača zarad opšteg dobra. Novac za postolje je, prema tome, morao da se sakuplja od prosečnog stanovništva. Upućeni su javni pozivi za donacije širom države, naglašavano je da uopšte nije važna visina donacije, kao i da će svaki donator dobiti zahvalnicu. Donacije su bile neophodne i iz drugih zemalja, ali iz njihovog ugla ovo je izgledalo prilično sumnjivo.
