Tokom narednih meseci, američki Popisni biro će objaviti rezultate popisa stanovništva za 2020.godinu. U pitanju je desetogodišnji popis stanovnika koji će nam dati precizne detalje o veličini, rastu, starosti i rasno-etničkom sastavu stanovništva ove nacije. Uoči toga tokom prošle godine, Biro je objavio rezultate drugih velikih istraživanja i studija koje su analizirane kako bi se precizirali demografski trendovi koji će desetogodišnji popis verovatno i potvrditi.
Ovi trendovi uključuju neviđenu stagnaciju u porastu stanovništva, kontinuirano smanjenje geografske mobilnosti Amerikanaca, izraženije starenje stanovništva, po prvi put smanjenje veličine bele populacije i porast rasne i entičke raznolikosti među milenijalcima. Generacija Z i mlađe grupe sada čine većinu stanovnika nacije. U nastavku će se rezimirati trendovi i zaključiti ispitivanjem alternativnih projekcija Popisa stanovništva koje pojačavaju presudnu ulogu imigracije u budućem porastu populacije.
Neviđena stagnacija u porastu stanovništva
Tokom većeg dela nedavne prošlosti, Sjedinjene Države su bile jedna od zemalja sa najbržim rastom u industrijalizovanom svetu. Ovo je naročito bilo tačno u poslednjoj polovini 20.veka, zbog razdoblja bejbi-buma (baby boom) nakon Drugog svetskog rata i rastuće imigracije 1980tih i 1990tih. Međutim, popis iz 2020.godine bi mogao vrlo dobro pokazati najmanju decenijsku stopu rasta u istoriji Amerike.
Nedavno objavljene procene stanovništva Zavoda za popis pokazuju da je nacija porasla za samo 0,35% od 1.jula 2019.godine do 1.jula 2020.godine. Ovo je najniža godišnja godišnja stopa rasta od najmanje 1900.godine.
Porast nacionalnog stnovništva je počeo da opada nakon 2000.godine, posebno nakon Velike recesije, a poslednjih godina i zbog novih imigracionih ograničenja. Ipak, stopa od 2019.godine do 2020.godine je znatno ispod većine stopa rasta u poslednje 102 godine i manje od polovine nivoa primećenog tek 2000.godine.
Deo ovog naglog pada se može pripisati pandemiji virusa COVID-19 koja je donela više smrtnih slučajeva i dalja imigraciona ograničenja. Ipak, čitava decenija 2010.je bila jedna od onih u kojima je bilo malo rođenih, više umrlih i ponovo neujednačene imigracije. Niski nivoi prirodnog priraštaja (rezultat starenja stanovništva) će se verovatno nastaviti bez obzira na saveznu politiku, što sugeriše da samo povećana imigracija može postati pokretač američkog rasta.
Kontinuirani pad geografske pokretljivosti
Još jedan pokazatelj demografske stagnacije nacije je nizak nivo geografske mobilnosti. U godini pre nego što se virus COVID-19 raširio zemljom, manji udeo (9,3%) Amerikanaca je promenio prebivalište nego bilo koje druge godine od 1947.godine, kada je Popisni biro prvi put počeo da prikuplja godišnje podatke o migracijama.
Ovo je izračunato iz Godišnjeg socjalnog i ekonomskog dodatka za tekuće istraživanje stanovništva, koji se može koristiti za praćenje selidbi stanovništva do marta 2020.godine.
Trendovi migracija u SAD-u su pokazali prilično dosledan pad od ekonomski prosperitetnih kasnih 1940tih do 1960tih, kada je približno petina Amerikanaca menjala prebivalište godišnje. Do kraja 1990tih, samo oko 15% (do 16%) stanovništva se preselilo svake godine, padajući na 13% (do 14%) početkom 2000tih. Migracije su opale još više – na raspon od 11% do 12% – nakon Velike recesije, što je održavalo neposredni uticaj pada potražnje stanova i dešavanja na tržištu rada. Od 2012.godine se nastavlja pad na prošlogodišnji najniži nivo od 9,3%.
Nedavni pad migracije se dogodio, kako među lokalnim potezima unutar okruga (koji su uglavnom napravljeni iz stambenih i porodičnih razloga), tako i zbog preseljenja na veće udaljenosti između tržišta rada – mada je u prvom slučaju došlo do oštrijeg pada. Dobar deo ovih padova se dogodio među mladim odraslim milenijalcima, od kojih su mnogi ostali „zaglavljeni“ čak i krajem 2010tih.
Svakako je moguće da bi stope mobilnosti mogle da porastu u periodu od 2020.godine do 2021.godine zbog migracije povezane sa virusom COVID-19 iz gradova ili povratka sa članovima porodice. Ipak, takvi potezi u najboljem slučaju mogu biti privremeni i postoji jasna mogućnost da bi se dugotrajna stangnacija u geografskoj mobilnosti države tokom protekle decenije mogla ponovo pojaviti kako se pandemija stiša.
Izraženo starenje stanovništva
Popis iz 2020.godine će takođe istaći nagli rast u podeljenosti, odnosno razlici u starosti između starih i mladih u Americi, kako sugerišu procene Nacionalne demografske analize Biroa za popis stanovništva. Oni pokazuju da je između 2010. i 2020.godine broj ljudi starijih od 55 godina porastao za 27%, što je 20 puta više od stope rasta kolektivne populacije mlađe od 55 godina (1,3%). Najeveći pokretač ove podele je generacija bejbi bumera koja je prešla 65 godina tokom poslednje decenije, povećavajući za polovinu starosnu grupu od 65 do 74 godine.
Među mlađim generacijama, milenijalci su pomogli da se postigne skromni rast populacije starosne dobi od 25 do 34 godine, iako manje generacije koje ih prate prigušuju ovaj stepen rasta na blizu nule.
Možemo očekivati da će sve države, metro oblasti i većina okruga pokazati napredak u svojoj 55-godišnjoj populaciji. Čak i u demografski stagnirajućim oblastima, „starenje u mestu“ generacije bejbi bumera u njima će dovesti do rasta populacije starijih osoba.
Priča je mnogo drugačija za mlađu populaciju. Sa njihovom nacionalnom stopom rasta na skoro nuli, migracija – bilo unutra ili spolja – će odrediti da li neko područje beleži dobitak ili gubitak mladih. Ovo se odražava u procenama Biroa za popis stanovništva za promene stanja države od 2010.do2020.godine u populaciji mlađoj od 18 godina: 31 država registruje gubitke u svojoj mladoj populaciji, uključujući velike delove severoistoka srednjeg zapada i unutrašnjosti juga.
Nasuprot tome, 19 država i Vašington D.C. pokazuju porast broja mladih ljudi, uglavnom zbog migracije (izvan zemlje i iz drugih država) mladih i porodica sa decom.
Iako se nacija u celini suočava sa povećanom starosnom zavisnošću (povećan odnos starijih penzionera i mladih koji rade), ova mesta mogu biti u boljoj poziciji da ojačaju svoju buduću mladu radnu snagu.
Pad (po prvi put) u populaciji bele rase
Najnovije procene popisa stanovništva prema rasi pokazuju mali pad bele populacije u državi od 16.612 tokom perioda od 2010. do 2019.godine. ako se ovaj trend potvrdi punim popisom stanovništva 2020.godine, decenija od 2010. do 2020.godine bi bila jedina decenija od prvog popisa stanovništva 1790.godine kada bela populacija nije rasla.
Ovaj pad bele populacije je glavni pokretač demografske stagnacije nacije. Priraštaji bele populacije su se vremenom, poslednjih decenija, smanjivali, sa 11,2 miliona između 1970. i 1980.godine na 2,8 miliona između 2000. i 2010.godine. Međutim, gubitak bele populacije između 2000. i 2010.godine bi bio bez presedana.
Pad bele populacije se uglavnom može pripisati njegovoj starijoj starosnoj strukturi u poređenju sa drugim rasama i entičkim grupama, što je dalje dovelo do manje rođenih i više umrlih u odnosu na veličinu populacije. Tokom 2019.godine, srednja stopa starosti belih Amerikanaca je iznosila 43,7% u poređenju sa 29,8% Latinoamerikanaca, 34,6% Afroamerikanaca, 37,5% azijskih Amerikanaca i 20,9% za osobe identifikovane sa poreklom dve ili više rasa. Iako je plodnost bele rase mogla imati naglašeni pad zbog odloženog braka i rađanja dece Milenijalaca – čiji su životi i dalje pod uticajem Velike recesije – dugoročni pad projektovan belom populacijom je zbog povećanog starenja populacije.
Ovo znači da su druge rasne i etničke grupe odgovorne za generisanje ukupnog rasta stanovništva. Sjedinjene Države su porasle za ukupno 19,5 miiiona ljudi između 2010. i 2019.godine. Latinoamerikanci su doprineli ovom broju sa 10 miliona ljudi – preko polovine rasta nacije. Azijski Amerikanci, Afroamerikanci i osobe sa poreklom dve ili više rasa su doprineli brojem od 4,3 miliona, 3,2 miliona i 1,7 miliona. Ove grupe su činile glavne motore rasta nacije i verovatno će nastaviti da čine i dalje.
Velika rasna raznolikost kod Milenijalaca i Generacije Z
Procene stanovništva Popisnog biroa objavljene prošle godine su otkrile da je više od polovine ukupnog stanovništva države sada pripadništvo mlienijumske generacije ili mlađe. I dok ove mlađe generacije – rođene 1981.i kasnije – ne rastu tako brzo kao starije starosne grupe, one su daleko raznolikije kada je rasa u pitanju.
Jedan od razloga za to je taj što je prethodno pomenuti pad populacije belaca izraženiji među mladima. Od 2000.godine, bela populacija mlađa od 18 godina je registrovala apsolutne gubitke svog stanovništva. U međuvremenu, Milenijalci i njihovi juniori su rođeni tokom godina veće imigracije. Na mnogo načina, od 1980tih do početka 2000tih, imigarnti i njihova deca su doprineli i rastu i raznolikosti populacije u naciji – međutim, u novije vreme prirodni priraštaj, a ne imigracija, primarni je izvor latinoameričkog rasta stanovništva.
To je dovelo do oštrih generacijskih razlika u raznolikosti. Oko 60% američke populacije se identifikuje samo kao belo stanovništvo; ta cifra dostiže više od 70% za bejbi bum generacije i njihove starije, ali samo oko polovine za kombinovanu populaciju Generacije Z i mlađe populacije, pri čemu se gotovo dve petine tih grupa identifikuje kao „crna ili smeđa“.
Ove generacijske razlike su važne za planiranje javnog i privatnog sektora, posebno s ozbirom na potrebe sve raznovrsnije mlađe populacije. Važno je shvatiti da će, kako ove mlađe raznolike generacije stare, njihovi ukusi, vrednosti i političke vrednosti će postajati „glavni tok“ nacije. Kako ulazimo sve dalje u 2021.godinu, prvi milenijalci su već napunili 40 godina.
Imigracija je bitna za zaustavljanje dalje stagnacije
Gornje analize jasno pokazuju da je nacija u sred demografske stagnacije bez presedana. Mnogo toga se može pripisati nižim stopama plodnosti i povećanom mortalitetu povezanim sa starenjem stanovništva. Pandemija virusa COVID-19 svakako naglašava ovaj obrazac.
Pa ipak, i pre pandemije, projekcije stanovništva zasnovane na popisu sugerisale su buduće nivoe rasta stanovništva koji su znatno ispod onih koje je nacija ranije iskusila. Glavna projekcija sugeriše da bi, ako trenutne putanje plodnosti, mortaliteta i imigracije potraju, rast stanovništva SAD-a između 2020.godine i 2060.godine biti 22% (na 404 miliona ljudi). To je polovina stope rasta od 44% u prethodne četiri decenije.
Ova projekcija pretpostavlja godišnji nivo imigracije otprilike dvostruko veći u odnosu na godinu pre pandemije. Ako bi se taj niži nivo imigracije i dalje održavao, rast od 2020.godine do 2060.godine bi bio smanjen na samo 14% (376 miliona ljudi) uz prosečnu godišnju stopu rasta od 0,32%. (Projekcija pod pretpostavkom da će nulta imigracija dovesti do neto smanjenja stanovništva SAD-a tokom tog 40-godišnjeg perioda).
Još veća posledica niže stope imigracije bi bila stagnacija omladinske populacije. Prema glavnoj projekciji Biroa za popis, između 2020.i 2035.godine, stanovništvo zemlje mlađe od 18 godina bi poraslo za 4%. Međutim, prema njihovoj projekciji niske stope imigracije, rast populacije mlađe od 18 godina će biti na nultnom procentu. U obe projekcije, populacija starija od 65 godina bi porasla za najmanje 38%.
Jedan od načina da se osigura brži rast mlade populacije bi bio povećanje imigracije na tri puta veći nivo od trenutnog nivoa. Prema ovom scenariju, populacija mladih bi povećala svoj rast na 9% u narednih 15 godina.
Ove alternativne projekcije pokazuju da će, s ozbirom na naše brzo starenje populacije starosedelaca, imigracija obezbediti rast – posebno među kritičnom populacijom mladih i radne snage.
Čekajući popis iz 2020.godine
Kako se tokom ove godine objavljuju rezultati popisa iz 2020.godine, dobiće se sve potrebne informacije i razumevanje nacionalnih trendova stanovništva, sa velikim detaljima za zajednice širom zemlje. Međutim, dostupni podaci već otkrivaju širu sliku. Postajemo zemlja sa istorijski niskim rastom stanovništva, brzim starenjem i većom rasnom i etničkom raznolikošću, posebno među nacionalnom omladinom.
Pored suočavanja sa krizom zbog virusa COVID-19. sledeća decenija sa sobom može doneti nove izazove i mogućnosti u suočavanju sa većom starosnom zavisnošću, povećanjem rasne i entičke harmonije i rešavanjem prostornih razlika – sve u kontekstu manje demografski dinamične nacije. Takođe će biti potrebna veća pažnja kada je u pitanju uloga imigracije u suzbijanju još duže stagnacije.
Izvor: https://www.brookings.edu/research/what-the-2020-census-will-reveal-about-america-stagnating-growth-an-aging-population-and-youthful-diversity/
COMMENTS