Intervju: Jovana Stojković – Od naših ljudi van Srbije naučila sam šta znači hrabrost, izdržljivost i potreba za izazovima

Intervju: Jovana Stojković – Od naših ljudi van Srbije naučila sam šta znači hrabrost, izdržljivost i potreba za izazovima

Na kraju sveta: Srbin u karantinu na krajnjem severu Aljaske!
INTERVJU: Dejan Pein, srpski globtroter tattoo majstor. Tetovirao je u više od 30 zemalja i ne planira da stane!
Intervju: Milica Vrzić – mlada srpska glumica na putu do svetla Holivuda

 Poštovana Jovana, kako biste nam se predstavili?
“Ja sam diplomirani psiholog i psihoterapeut koji drži psihološko savetovalište „Life Psychology“ u Beogradu. Posedujem veliko iskustvo u radu sa osobama koje imaju poteškoća u vidu depresije, anksioznosti , paničnih napada. Medjutim , moj lični stav je da svaka jedinka treba da radi na sebi , jer tako upoznaje svoje vrednosti , ali i ulaže u svoju ličnost.”

 Iz vaše prakse koja populacija Vam se najviše javlja?
“Najviše klijenata imam od rane adolescencije, preko kasne odnosno u dvadesetim godinama, pa sve do zrelog odraslog doba. Ja inače smatram da se u svakom životnom dobu osoba razvija, da se u svakom dobu nailazi na odredjene životne krize ili poteškoće . Ljudski život je nezamisliv bez kriza. Medjutim , krize nam pomažu da rastemo , da se razvijamo i menjamo. Medjutim , veoma često možemo biti i ranjeni kada nam je potrebna psihološka podrška. Često ljudi sa sobom dugi niz godina nose nerasčiščene konflikte, rane , bolne uspomene koji mogu biti okidači za pojavu depresije, anksioznosti….
Medjutim , veoma je bitno i da osoba ima želju i volju da se oslobodi kriticizma, odredjenih promena i sagleda sebe kao promenjivo biće. Mi se često okrećemo negativi ili delimo situacije, dogadjaje na crno – bele, pa tako često klijente podsetim koliko su dobrih stvari uradili do sada.
Ljudi su često skloni da zanemaruju ono što imaju ili čak i podcenjuju , a često idealizuju ono što nemaju.”

Zašto vi smatrate da je dobro ići na psihoterapiju?
Kada osoba dolazi na terapiju to ne znači da nešto nije u redu sa njom , ali izuzetno poštujem i cenim osobe koje se obrate za pomoć ili neki vid podrške. Zašto? Zato što imaju uvid u svoj život, uvid u svoju ličnost, žele da upravljaju svojim emocijama, žele da prevazidju traumatska iskustva, žele da promene toksične obrasce ponašanja ili pak da se fokusiraju na svoj lični rast i razvoj.

Psihoretapija je za ljude koji žele da rade na sebi, za ljude koji su pod dugotrajnim stresom , za osobe koje žive u disfunkcionalnim vezama, za osobe koje ne znaju na adekvatan način da postanu emocionalno stabilni.

Za sve je potrebna hrabrost i volja. A kada je neko loše , ima osećaj otudjenosti , usamljenosti i tada je bitno neko tu. I dalje sam uverena da sve moje kolege rade dobar posao i da istinski želimo da pomognemo ljudima, ali je veoma bitan odnos koji se izgradi izmedju terapeuta i klijenta, a to je odnos pun sigurnosti , poštovanja , iskrenosti.
Tokom rada ljudi nače da sami pronalaze rešenje , a ponekad im je samo potrebno da ih neko podrži i bude tu za njih. Psihoteraija nas uči da smanjimo osećaj nelagode, patnje , pomaže vam da se distancirate od problema i vidite sebe iz drugog ugla.

Koje je vaše iskustvo u radu sa našim ljudima koji su van zemlje?

“To iskustvo i rad me je učinilo još produktivnijim. Od kada se pojavila korona ljudi su mahom počeli da se javljaju online, pa sam ubrzo stekla veliki broj klijenata širom Amerike. Svako od njih ima jednu jedinstvenu priču. Ljudi često površni posmatraju stvari  a u stvari ne shvataju sa kakvim se stresovima ovi ljudi nose. To nisu stresovi koji traju dan , dva , to su stresovi koji traju godinama. Osim toga , suočavaju se sa gubitkom njihovih bližnjih. Veliki broj njih je u veoma ranjivom životnom periodu kada se odluči da napusti svoju zemlju. Koliko god da su euforični i koliko god da je to bila njihova dugogidišnja želja, sa sobom vuku velike strahove, neizvesnost i borbu.
Ljudi najviše doživljavaju emocionalne promene. Prilikom preseljenja ljudi su izloženi raznim promenama, zadacima, odnosno dolazi do takozvanog kulturološkog šoka.
Drugi zadatak koji je psihološko prilagodjavanje , koje može biti praćeno velikom usamljenosti , brigom , nostalgijom. Stres je propratni faktor svakog napuštanja zemlje. Osećaj neizvesnosti se povećava, a zadaci postaju novi. Dovoljno je uzeti u obzir jezičku barijeru i ne mogućnost da se izraze emocije, misli kao na svom maternjem jeziku.
Emocionalni i psihološki put prilagodjavanja odvija se kroz proživljavanje stresa i to uvek trebamo uzeti u obzir kao bitan faktor. Pa se često klijenti javljaju zbog depresivnosti, anksioznosti, potrebe za izolacijom, strahom i usamljenošću.
Ljudi koji su napustili Srbiju , mnogo su me naučili , a najviše šta znači hrabrost, izdržljivost potreba za izazovima.
Ukoliko osetite da vam je potrebna pomoć to nije znak slabosti , to je vaša snaga. Biće vam lakše kada imate osobu koja vas može razumeti, podržati i da zajedničkim sbnagama prodjete kroz proces prilagodjavanja.”

Koja je vaša poruka

“Moja važna poruka je da stalno radimo na sebi , osnažavamo naše kapacitete, jer kada smo mi dobro , bićemo dobri i svojoj okolini. Nekada jeste teško započeti promenu , ali još teže je živeti u patnji. Izbor uvek postoji i promene su moguće. Uvek kažem i moj moto je da svaka osoba ima potpuno pravo da bude srećna.”

 

Srdačan pozdrav ,
Stojković Jovana , dip. psiholog i psihoterapeut
Meil:jovana.stojkovic07@gmail.com
Kontakt: + 381691899-089
Instagram: psihologjovanastojkovic

 

 

COMMENTS

WORDPRESS: 1