Nekada pežorativno poznati izraz anchor babies, deca stranih državljana rođena na američkom tlu tradicionalno su imala pravo na automatsko državljanstvo. Kao rezultat toga, članovi uže porodice bi tražili sopstveno državljanstvo na osnovu bliske veze sa rođenim detetom koje ima državljanstvo. Ali, nakon godina debate na temu imigracionih reformi, da li su ’anchor babies’ i dalje legalne?
Kako je nastao ovaj postupak?
Nakon Građanskog rata, Amerika je usvojila 14.amandman kako bi osigurala pravičan i jednak tretman za nedavno oslobođene Afroamerikance kojima je Ustavom uskraćeno pravo na državljanstvo. U relevantnom delu se navodi: „Sve osobe rođene ili naturalizovane u Sjedinjenim Državama, i koje podležu njihovoj jurisdikciji, su državljani Sjedinjenih Država“. Nacija u to vreme nije imala imigracionu politiku, tako da na jeziku amandmana nije data nikakva odredba koja bi razjasnila da li se odnosi na imigrante ili samo na, do tada neoslobođene, robove. Iako je u brojnim sudskim odlukama navedeno da je ovo drugo, pitanje se ponovo pojavilo 1960tih godina sa Zakonom o imigraciji.
Tokom 1965.godine, američki Kongres je usvojio Zakon o imigraciji. Na osnovu ’rupe u zakonu’, odnosno u odredbama 14.amandmana, sve bebe rođene na tlu Amerike imaju automatsko američko državljanstvo, bez obzira da li su njihovi roditelji bili u zemlji ilegalno. To je dovelo do toga da su ilegalni roditelji prešli granicu kako bi doneli na svet „dete“ koje ih može zadržati u Sjedinjenim Državama i obezbediti stalni boravak.
Da li je ovaj postupak još uvek legalan?
Ono što mnoge može iznenaditi je da pravo na državljanstvo po rođenju ostaje dostupno svakoj osobi rođenoj na tlu Sjedinjenih Država, bez obzira na okolnosti njenog ili njegovor rođenja. Učinjen je niz pokušaja, posebno u poslednjih 20 godina, da se ova situacija reformiše. Međutim, ove reforme su ostale neuspešne. Većina opozicije ističe da će zakoni koji eliminišu ovu praksu najverovatnije više štetiti detetu nego roditeljima, što će učiniti nepopularnim zakon za pokušaj usvajanja.
Ono što mnogi ne shvataju je da „anchor babies“ ne garantuju neposredno državljanstvo za roditelje niti obezbeđuje nastavak boravka u Americi za dete. U većini slučajeva, dok će dete imati američko državljanstvo, dete ne bi moglo da živi samo u Americi dok ne postane punoletno. Dakle, u većini slučajeva, roditelj(i) i dete se vraćaju u državu porekla, a dete ima pravo da se vrati u Ameriku kao državljanin nakon što napuni 18.godina (ili može da poseti bilo kada pre toga).
Prema tome, iako je još uvek legalno imati dete u Americi radi utvrđivanja državljanstva deteta i zatim omogućavanja drugim članovima porodice da emigriraju, takav plan je u najboljem slučaju dugoročna investicija. Ne postoji garancija da će detetu i roditeljima biti dozvoljeno da ostanu u Americi nakon rođenja, što znači da ovaj postupak možda neće stupiti na snagu narednih 18 godina, do momenta kada dete bude bilo samo u mogućnosti da se vrati u Ameriku.
Uticaj ’anchor babies’ na Sjedinjene Države
Mit o ’anchor babies’ je toliko duboko ukorenjen u nekim populacijama (posebno u Meksiku) da je čitava industrija medicinskog turizma nastala oko te prakse. Postoji čitav niz usluga koji će budućim majkama iz drugih država pomoći da organizuju prevoz, smeštaj i bolničke aranžmane kako bi osigurale državljanstvo svog deteta po rođenju. Nažalost, mnogi od ovih roditelja će na kraju napustiti Ameriku razočarani što njihov boravak ne može postati neograničen kako su se nadali.
U slučaju da su vam neophodne dodatne informacije u vezi ove teme, savetujemo da se posavetujete sa imigracionim advokatom.
Izvor: Hg.org
COMMENTS